Nisu sve pocinčane cijevi iste. Hladno pocinčane (galvanizirane) cijevi imaju mnogo tanji sloj cinka koji se nalazi na vrhu čelika, umjesto da se s njim spaja. Lako se ljušti, brzo korodira i zapravo je zabranjen za vodovodne cijevi u novogradnji u mnogim jurisdikcijama.
Čak i kvalitetne vruće pocinčane cijevi imaju stvarna ograničenja:
Korozija na kraju pobjeđuje.Cink je žrtveni materijal - s vremenom korodira, a taj proces se ubrzava u vlažnim, kiselim ili okruženjima s visokim udjelom soli. Nakon što cink nestane, osnovni ugljični čelik je izložen i brzo hrđa. U teškim uvjetima nije neuobičajeno vidjeti crvenu hrđu, rupice i curenja u roku od 5 do 10 godina. Nehrđajući čelik ili PVC obično traju duže pod istim uvjetima. A ako cijev prenosi kisele, alkalne ili klorirane tekućine - vodu iz bazena, kemijske otpadne vode - stopa korozije je dramatično brža.
Kamenac i blokade su česti.Kako se cink troši, čestice se mogu ljuštiti i taložiti na najnižim tačkama sistema, uzrokujući začepljenja. Ovo je posebno problematično kod cijevi malog promjera (DN50 i manje). U područjima s tvrdom vodom, kamenac kalcija i magnezija se s vremenom nakuplja na unutrašnjem zidu, smanjujući protok i do 30%. Taj kamenac također sadrži bakterije, što predstavlja zabrinutost za kvalitet vode. Ovo je glavni razlog zašto se pocinčane cijevi više ne preporučuju za sisteme pitke vode - svako ko se suočio s niskim pritiskom vode u starijoj zgradi vjerovatno je to vidio iz prve ruke.
Zavarivanje stvara probleme.Prilikom zavarivanja pocinčanih cijevi, cink isparava i proizvodi isparenja cink oksida. Radnici izloženi ovim isparenjima mogu razviti metalnu groznicu, tako da su obavezna odgovarajuća ventilacija i zaštita disajnih puteva. Cink također uzrokuje poroznost i pucanje u samom zavaru, što znači da obično prvo morate ukloniti premaz brusnim papirom - što povećava vrijeme i troškove rada. Tamo gdje je potrebno zavarivanje, bešavne čelične cijevi (kao što je ASTM A106) ili prirubnički spojevi su često bolji izbor.
Težak i sporiji za ugradnju.Za isti promjer, GI cijev teži oko tri puta više od PPR cijevi i otprilike 1,5 puta više od nehrđajućeg čelika. To znači više radne snage za rukovanje i ugradnju. Navojni ili prirubnički spojevi su također sporiji od spojeva toplinskim fuzijom koji se koriste kod plastičnih cijevi, a curenja na spojevima su češća. Materijal može biti jeftin, ali troškovi rada i održavanja mogu izbrisati tu uštedu tokom životnog vijeka projekta.
Nije idealno za vodu za piće.Stariji pocinčani sistemi mogu ispuštati ione cinka u vodu, koji reaguju sa hlorom i formiraju cink hlorid - dajući vodi metalni ukus. Gruba, korodirana unutrašnja površina takođe stvara plodno tlo za patogene poput Legionele.
Temperaturna ograničenja.Dugotrajno zagrijavanje iznad 60°C - zamislite sisteme za solarno grijanje vode - ubrzava degradaciju cinka i slabi čelik. Ispod temperature smrzavanja, pocinčani premaz može pucati, što ga čini nepogodnim za transport smrznutih tekućina. Za rad na visokim temperaturama, bešavne cijevi A106 Gr.B su bolja opcija; za rad na niskim temperaturama, standard je A333 Gr.6.